Fenomen zvan Buba

Najslavniji auto na svijetu

Ima li uopće dvojbe? Buba nije samo najprodavaniji već i najprepoznatljiviji model automobila u povijesti, a ovo je priča o njegovu utjecaju na suvremeni svijet.

Brojka od dvadeset milijuna prodanih primjeraka ostaje nedostižna bilo kojem drugom automobilu, ma koliko popularan i dugovječan bio, jedino su joj se još Rusi uspjeli donekle približiti s Ladom

Kada je potkraj 1990-ih velika skupina stručnjaka u najvećoj anketi te vrste u povijesti Ford T proglasila najvažnijim automobilom dvadesetog stoljeća, nitko nije imao razloga prigovoriti na tu odluku. Uistinu, gigantski je pothvat bio motorizirati svijet - ili barem Ameriku - i usaditi u mozgove ljudi svijest kako automobil neće zauvijek ostati samo nedostižna igračka za iznimno bogate. 

Fascinantna je brojka dosegnuta 15. svibnja 1981. i proslavljena u meksičkoj Puebli, na proizvodnoj liniji s koje je paralelno silazila i druga Volkswagenova legenda, Golf prve generacije

No sagledamo li sliku šire, postat će nam jasno da je automobil koji je skinuo produkcijske rekorde Modela T, Volkswagen Buba, također u velikoj mjeri promijenio svijet, i to na mnogo globalnijoj te, ako želite, dugotrajnijoj razini. 

Čak i danas, dvadeset godina nakon prestanka proizvodnje, garantiramo da ćete, sjednete li pored nekog prometnog raskršća, gotovo bilo gdje u svijetu, nakon određenog vremena začuti ono prepoznatljivo brundanje boksera i vidjeti neki primjerak kako prolazi. Dodatno, vrlo često ćete za upravljačem vidjeti mlađu osobu, kao pokazatelj da neprolazni šarm ovog jedinstvenog automobila kontinuirano privlači nove ljubitelje.

Jeans je jedna od mnogobrojnih specijaliziranih edicija, predstavljena na sajmu u Frankfurtu 1973.

Možda je najsimpatičnije Bubina sveprisutnost pohvaljena u onoj posebnoj epizodi 'Top Geara' u kojoj starim automobilima prelaze preko Bocvane. Dok se muče sa svojim odabranim vozilima, producenti im prijete kako će u slučaju odustajanja zbog terminalnog kvara morati zamijeniti svoje vozilo Bubom, koja ih prati cijelo vrijeme.

Naravno, sva trojica voditelja poznati su kao mrzitelji Bube - da, ima i takvih! - te bi im to bila najgora kazna. Kada završe svoje putešestvije, za pobjednika skrušeno moraju proglasiti upravo Bubu, jer je cijelo vrijeme pratila ekipu i sigurno stigla na cilj bez ikakvih problema i modifikacija, što se za njihove automobile baš i nije moglo reći. 

Proslava proizvodnje prvog milijuna 1955.

U toj smo emisiji saznali da i oni koji tvrde da ne vole Bubu zapravo gaje barem neko pritajeno divljenje spram nje, ali se i podsjetili na ono što smo već spomenuli, kako ma gdje god se našli u svijetu, u blizini postoji neka neumorna Buba koja vjerno služi svome vlasniku.

Samo što je, dakako, taj vlasnik ili vlasnica različito nazivaju, ovisno o tome u kojem se dijelu svijeta nalaze. Jer Buba nije oborila samo većinu svjetskih rekorda na planu prodaje i dugovječnosti, već i one vezane za broj pritom joj danih nadimaka. Jedino je ama baš nitko, pa čak ni sami ljudi iz Volkswagenove tvornice, ne zove dosadnim službenim nazivom Typ 1!

Spremne za transport

Većinom su ti nadimci lokalni nazivi za neku vrstu kukca, nastali zbog njenog specifičnog, okruglastog oblika, koji uistinu može podsjetiti na kakvo malecko stvorenje iz te porodice. Među takvim su poznatijim nazivima njemački Käfer, britanski Beetle, američki Bug, naša Buba, slovenski Hrošč, talijanski Maggiolino i Maggiolone, francuski Coccinelle, nizozemski Kever, kao i izraz Escarabajo, koji se koristi u Španjolskoj i Latinskoj Americi…

Ipak, nisu svi nadimci tako nastali, dio ih dolazi i od umanjenica naziva Volkswagen, recimo brazilski Fusca i naš rjeđe korišteni Folcika, dok pak najčešći meksički nadimak Vocho znači pupak.

Dvije posljednje spomenute države, Brazil i Meksiko, možda su i najintenzivnije prigrlile ovaj automobil, u njima je i proizvodnja najdulje trajala, te se uistinu može ustvrditi da ih je Buba motorizirala. 

Jedna od izvedbi bio je i tzv. Maxi Beetle

Dok je Brazil vrlo rano prigrlio i ostale Volkswagenove modele, uključujući i niz lokalno razvijenih, nama u Europi uglavnom slabije poznatih, Meksikanci su bili skloniji zadržavanju originalnog oblika uz eventualne modifikacije detalja, kao što je bilo izbacivanje suvozačkog sjedala u legendarnim zeleno-bijelim taksijima, koji su desetljećima bili jedan od simbola Ciudad de Méxica.

Iznimno inovativne reklamne kampanje za Bubu promijenile su sve uobičajene konvencije i osvojile kupce

Dakako, Brazil i Meksiko samo su najpoznatije među državama u kojima se Buba proizvodila ili sklapala od iz Njemačke uvezenih dijelova - proizvodne su linije postojale i u Australiji, Belgiji, Čileu, Filipinima, Finskoj, Indoneziji, Irskoj, Južnoj Africi, Maleziji, Nigeriji, Novom Zelandu, Tajlandu, Venezueli… i bivšoj Jugoslaviji. 

U našim je krajevima Buba i ranije bila poprilično čest i popularan automobil, no zanimljivo je da je do njezinog sklapanja došlo posrednim putem. Tvornica Pretis, s pogonima u Vogošći pokraj Sarajeva, još je od 1950-ih sklapala motocikle tada najvećeg svjetskog proizvođača, njemačke marke NSU.

U sljedećem je desetljeću naziv konglomerata promijenjen u UNIS, a počeli su sklapati i automobile. Kada je Volkswagen kupio NSU, počeli su pregovori dviju tvrtki, na čijoj je osnovi 1972. osnovan TAS, Tvornica automobila Sarajevo.

Amfibija? Zašto ne, uostalom i sam je Volkswagen proizvodio fascinantni Schwimmwagen. Ipak, po pitanju elegancije ništa se ne može mjeriti s klasičnim kabrioletom, pa još u bijeloj izvedbi

Umjesto nekoliko modela NSU-a, koji su zapravo imali razne brojčane oznake, ali su kod nas kolektivno upamćeni kao Prinz, s proizvodne trake počele su silaziti Bube, posebno prilagođenih, lokalnih oznaka 1200 J i 1300 J. Iako imaju nešto manje opreme u odnosu na njemačke modele, danas postaju sve popularnije među kolekcionarima, jer su dio lokalne priče, jedinstvene za naše krajeve. 

Čitave te priče o globalnom uspjehu ne bi bilo bez dviju osoba - jednog Engleza i jednog Nijemca. Po okončanju Drugog svjetskog rata ugled Njemačke nije bio baš na visokoj razini, a država je podijeljena na četiri okupacijske zone. 

Novoizgrađeni grad Stadt des KdF-Wagens bei Fallersleben promptno je preimenovan u Wolfsburg, prema obližnjem dvorcu, te se našao u britanskoj zoni. 

Proizvodni pogoni Volkswagena ponuđeni su nekim britanskim proizvođačima automobila, no svi su redom odbili projekt kao neperspektivan. Ipak, jedan je čovjek, bojnik Ivan Hirst, odlučio obnoviti proizvodnju, ponajprije kako bi se potrošili postojeći dijelovi - no ono što je stvorio nadmašit će najsmionija očekivanja, te srećom i izbrisati sve poveznice s vremenom nastanka samog automobila i ljudima uključenima u projekt. 

Kada su Britanci 1948. prepustili upravljanje Nijemcima, na čelo Volkswagena došao je Heinrich Nordhoff, koji će tvrtku u sljedećih dvadesetak godina pretvoriti u industrijskog giganta, a Bubu u najprodavaniji svjetski automobil. 

Jedna od prerada bila je i ugradnja električnog pogona

Ponajveći je razlog uspjeha bilo njegovo nepokolebivo inzistiranje na kvaliteti izrade. Bube su naprosto bile kvalitetnije i dugovječnije od gotovo svih tržišnih konkurenata, a usto i jednostavnije za održavanje.

Upravo je ta jednostavnost održavanja, s neupitnim vizualnim šarmom, bila glavnim razlogom što su Volkswagenova vozila postala i odabir nove generacije, koja je stasala u Sjedinjenim Američkim Državama 1960-ih. 

Dvije rane kabriolet izvedbe, karoserijskih radionica Hebmüller i Karmann. Koja vam je ljepša?

Bilo da ih nazivamo hipijima ili djecom cvijeća, oni su ponajprije željeli odbaciti načine ponašanja i vrijednosti svojih roditelja, te slobodno misliti. Buba je bila očit izraz tog novog, slobodnog mišljenja, pljuska klasičnom američkom preferiranju veličine i luksuza, automobil koji ste mogli voziti i održavati bez poznavanja osnova mehanike, ali i simbol univerzalne, izvanvremenske vrijednosti. 

Dok su američki proizvođači prakticirali velike redizajne i promjene na godišnjoj bazi, forsirajući kupce da uvijek traže novi model kao statusni simbol, Buba je evoluirala suptilno i polagano, te su njezini kupci izražavali i prezir spram kulture konzumerizma. To, dakako, ne znači da evolucija nije postojala, što su saznali mnogi vlasnici u potrazi za dijelovima, od prvih poslijeratnih modela do završetka europske proizvodnje doslovno se svaki element promijenio i nema tog dijela koji odgovara jedan na jedan na sva godišta.

Europa je oblikovala utilitarnu Bubu, ali SAD joj je dodao glamur. Bilo putem holivudske akcije - upravo je ona na filmu postala Herbie, auto s dušom i osjećajima. Pa… Zar uistinu mislite da je za tu ulogu mogao biti odabran neki drugi model? 

Osim glamura, Amerika joj je dala i simboliku slobode, na njezinoj su bazi stvorena buggy vozila za plažu, ali i podignuti trkaći modeli Baja Bug za jurcanje meksičkom pustinjom. Tek dodavanjem tih naslaga američke kontrakulture Buba je dobila novi smisao te postala iskazom načina života. 

Simpatični Herbie pojavio se 1969., a film se pokazao toliko popularnim da je dobio četiri nastavka, 'spin off' u vidu TV-serije, kao i nekoliko kasnijih remakeova, te na tisuće izrađenih replika

Dotad je bila na glasu kao kvalitetan, dugovječan i pouzdan auto, ali te su osobine danas samo bonus, a poseban svjetonazor čine vrijednosti koje joj je i usadila hipi revolucija. To, naravno, ne znači da morate imati dugu kosu, slušati Grateful Dead i živjeti u komuni da biste postali Bubinim obožavateljem - no ako ne cijenite otvorenost svjetonazora, užitak putovanja i druženja, onda teško možete razumjeti što ona predstavlja. Postoji mnogo udobnijih, bržih i praktičnijih automobila za put od točke A do točke B, no vrlo malo onih u kojima ćete taj put prevaljivati tako zadovoljni, s osmijehom na licu. 

U tom je pogledu, a osobito s obzirom na broj ljudi koji je još i danas vozi te na jačinu scene, ona odavno prerasla i onaj Ford T s početka priče te postala jedini i neprikosnoveni najznačajniji automobil u povijesti.